PORTAL KREIRAO

PORTAL FINANSIRA

Fenomen iz Tuzle: Mlada Matea Brandalik govori 18 jezika i studira na tri fakulteta

Fenomen iz Tuzle: Mlada Matea Brandalik govori 18 jezika i studira na tri fakulteta

Matea Brandalik ima 23 godine i svoju rodnu Tuzlu zamijenila je Bečom u koji je doselila 2014. godine radi studija. Ova nevjerovatna djevojka uporedo studira na tri fakulteta i govori čak 18 jezika.Matea je prošle godine u avgustu diplomirala na Fakultetu za slavistiku gdje je studirala ruski, češki i slovenački jezik. Nakon toga je upisala master iz Konferencijskog prevođenja s ruskim, njemačkim, bosanskim i portugalskim jezikom u kombinaciji. Osim toga, studira još na Fakultetu političkih nauka i orijentalistiku gdje studira arapski, perzijski i turski jezik.

Prve jezike je naučila još dok je išla u obdanište

Ispričala nam je da se njena ljubav prema jezicima počela razvijati u ranijem djetinjstvu, dok je još išla u obdanište.

“Prvi jezici koje sam naučila su bili engleski i španski. Danas mogu reći da, zajedno s bosanskim, maternjim jezikom smatram i engleski jer od malih nogu razmišljam na njemu i već je toliko godina jedan od jezika koje najviše koristim u svakodnevnici”, ispričala nam je Matea.

Matea govori engleski, njemački, danski, španski, portugalski, francuski, italijanski, rumunski, ruski, bjeloruski, češki, slovenački, makedonski, bugarski, grčki, arapski, turski i perzijski. Kako nam je rekla, neće stati na 18, a tome doprinosi i činjenica da trenutno uči i 19. jezik – irski.

Navela nam je da zbog nedostatka slobodnog vremena, ali i njegove težine još uvijek uči ovaj strani jezik koji je prvi iz keltske grane sa kojim se susrela. Dodala je da joj je neke njegove pojedinosti bilo teško razumjeti i dok ne dosegne do nivoa B1 ne može tvrditi da govori irski jezik.

“Trebalo mi je nekoliko dana da se naviknem na rečeničnu strukturu. Naime, u irskom jeziku predikat uvijek dolazi na početak rečenice, a slijede ga subjekt i objekt. Prijedlozi se flektiraju u zavisnosti od zamjenice koja slijedi. Često kažem da je to jedan mali dio koji irski povezuje s arapskim. Najteži aspekt jezika je da morate dobro paziti na naglasak dok razgovarate s nekim. Ako neku riječ pogrešno izgovorite ili akcentujete, može doći do promjene značenja ili vas sagovornik neće uopće razumjeti”, pojasnila nam je Matea.

Matea Brandalik (Foto: privatna arhiva)

Jezike većinom uči sama, a komunikacija s ljudima je najvažnija

Matea nam je ispričala da jezike većinom uči sama, a da one teže usavršava na kursevima kako bi joj sve eventualne nejasnoće objasnili profesori koji su maternji govornici. Naglasila je da je veoma bitno komunicirati s ljudima s određenog govornog područja jer je komunikacija važna kompetencija koja se treba savladati i tek onda osoba može reći da govori neki jezik.

“Brzina učenja zavisi od nekoliko faktora, prije svega jezičke skupine kojoj određeni jezik pripada. Ukoliko već govorim barem jedan jezik koji pripada istoj podskupini kao taj koji tek želim naučiti, proces učenja će biti kraći. Ako se prvi put srećem s nekom skupinom, vjerovatno ću morati uložiti više truda da bih savladala neki od jezika koji joj pripada. Naprimjer, uz pomoć makedonskog, ruskog i bosanskog sam krajem prošle godine za manje od mjesec savladala bugarski. S druge strane, trebalo mi je više vremena da naučim arapski zato što je u to vrijeme bio prvi semitski jezik koji mi je probudio zanimanje. Drugi faktor je vrijeme koje možete izdvojiti za učenje jezika, a treći koliko ga često koristite u razgovoru s drugima”, navela je Matea.

Nikada neće prestati učiti strane jezike

Naša sagovornica je istakla, da planira naučiti i albanski i finski jezik. Priznala nam je da nikada neće prestati učiti strane jezike, jer su oni nešto što je najviše ispunjava i pričinjava ogromnu sreću.

Matea Brandalik (Foto: privatna arhiva)

Matea nam je ispričala da ta sreća najviše dolazi do izražaja onda kada zbog poznavanja velikog broja stranih jezika razumije ljude iz različitih dijelova svijeta. Naglasila je da je neopisiv osjećaj što danas u skoro svakom gradu koji posjeti može ostvariti prijateljstva.

“Osjećaj da možete razgovarati s ljudima na njihovom maternjem jeziku se ne može porediti ni s jednim drugim. Govoriti jezik države u koju putujete je jedna od najvećih prednosti koju možete imati kao turista počevši od toga da razumijete sve natpise na ulicama pa do činjenice da bez problema možete pitati nekoga za upute. Većina ljudi cijeni kad vide da učim njihov maternji jezik. Nerijetko se zna dogoditi da u nekim restoranima poput turskih, rumunskih ili grčkih dobijem besplatan desert ili neko drugo jelo ukoliko zaposleni primjete da mi jezik na kojem razgovaram s njima nije maternji”, rekla nam je Matea govoreći da često sreće ljude koji gaje ljubav prema jezicima i to joj pričinjava veliko zadovoljstvo.

S obzirom na to da je čovjek bogat onoliko koliko jezika govori, Matea je “ohrabrila” made ljude koje ne govore nijedan ili samo jedan strani jezik da nikada nije kasno da nauče neki novi te da uvijek postoji mogućnost da se savladaju na nivou maternjeg.

“Bilo da je riječ o slovenačkom koji pripada istoj podskupini jezika kao i bosanski, ili grčkom s kojim ne možete povući nikakvu paralelu, sve je moguće ukoliko to zaista želite. Najvažnije je da se ne ustručavate razgovarati s ljudima na stranom jeziku koji trenutno učite. To je najbolji način da ispravite greške, poboljšate naglasak i steknete više samopouzdanja kad je konverzacija u pitanju”, poručila je Matea.

Matea se ne planira vratiti u BiH

S obzirom na to da veliki broj mladih napušta BiH, Matea je istakla da joj je veoma žao što se to dešava, ali i da nema pravo nikoga kritikovati jer je i ona otišla u “bijeli svijet” u potragu za kvalitetnijim obrazovanjem i boljim životom.

“Tu odluku sada, nakon pet godina provedenih u inostranstvu, još bolje razumijem. Višegodišnje nezadovoljstvo sistemom među mladima često vodi do njihovog napuštanja zemlje. Smatram da u slučaju BiH najveću ulogu igraju nezaposlenost i nepravda. Ljudima je neophodno omogućiti jednaka prava, besplatno školovanje te im pružiti šansu da pronađu posao u struci. Također, BiH ću uvijek smatrati svojom domovinom i rado ću je posjećivati kad god mi to obaveze dozvole, ali kada je riječ o budućnosti – ne vidim se tamo“, istakla je Matea.

Matea Brandalik (Foto: privatna arhiva)

Trenutno Matea radi kao freelance prevodilac i zaposlena je u školi stranih jezika gdje predaje engleski i njemački jezik. Na kraju razgovora rekla nam je da ne voli planirati jer je život nepredvidljiv, a najbolje stvari su joj se događale kada je to najmanje očekivala.

“Zadovoljna sam svojim poslom i prilikom da mogu koristiti veliki broj jezika na dnevoj bazi u komunikaciji s drugim ljudima. Tumačenje je nešto u čemu sam se pronašla i po završetku studija bih se više voljela baviti simultanim i konsekutivnim prijevodom”, zaključila je Matea.

Izvor: Klix.ba

Od Tuzle do Amerike: Mladi Tuzlak studij nastavlja na jednom od najprestižnijih svjetskih fakulteta

Od Tuzle do Amerike: Mladi Tuzlak studij nastavlja na jednom od najprestižnijih svjetskih fakulteta

Bosna i Hercegovina i njeni stanovnici suočavaju se s nizom problema, ali bitno je da društvo, naročito mladi djeluju prokativno i barem pokušaju nešto promijeniti, mišljenja je 23-godišnji Ismail Ćidić koji će na američkom univerzitetu Duke, jednom od najprestižnijih u svijetu, nastaviti master studij.

Ćidić je završio Behram-begovu medresu u Tuzli kao učenik generacije, a iste godine (2015) na državnom debatnom takmičenju, osvojio je nagradu za naboljeg govornika.

Ovaj mladi uspješni čovjek iz Bosne i Hercegovine, koji je bachelor političkih nauka na Internacionalom univerzitetu u Sarajevu (IUS), svoju zemlju je predstavljao na mnogim međunarodnim konferencijama širom svijeta (između ostalog i Svjetskom mirovnom samitu u Južnoj Koreji), na kojima je imao priliku govoriti o onome što se događalo u Bosni i Hercegovini i što se danas događa.

Ćidić je, pored Dukea, primljen i na prestižne univerzitete Sceinces Po u Parizu i School of Economics u Londonu. Mail da je primljen na prestižne univerzitete, kako kaže, bio je potvrda višegodišnjeg rada i truda. Ipak, odlučio se za američki univerzitet na kojem namjerava svoj master studij dizajnirati tako da će se u okviru studija, kao i master rada baviti naučnom oblašću genocida iz perspektive međunarodnih odnosa, s posebnim težištem na presude Haškog tribunala za genocid i etničko čišćenje u Bosni i Hercegovini.

Njegov put ka univerzitetu Duke podržala je i Islamska zajednica u BiH, na čelu s reisul-ulemom Huseinom ef. Kavazovićem.

NAJBITNIJE IMATI CILJ

Ova mlada nada Bosne i Hercegovine, pred novu epizodu u svom životu i o svom putu do univerziteta Duke, planovima, ali i viđenju stanja u zemlji.

Kazao je kako je njegov prijem na Duke univerzitet potvrda kvalitetnog obrazovanja koje je dobijao na Behram-begovoj medresi u Tuzli i Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu (IUS), a potom je primljen na prestižni Duke univerzitet i još dva prestižna univerziteta u Evropi.

”To je jako zanimljiv put. Bilo je prepreka, bilo je uspona i padova, ali najbitnije je da je rezultat na kraju tu. Najbitnije je da čovjek ima cilj. Kada čovjek ima cilj, onda zna ka čemu ide i za što se vrijedi boriti. To je ono što je mene stalno motivisalo, naravno uz podršku porodice, prijatelja i profesora i onda rezultat neminovno dođe. Prepreke su sastavni dio svakog puta, uključujući ovog. Ja se nisam mnogo na to obazirao, nastojao sam naučiti iz toga i ići dalje“, rekao je Ćidić.

Ima namjeru, tokom master studija na Duke univerzitetu, detaljnije se baviti, temama koje su vezane za BiH, a kako kaže, u cilju ”pravljenja dodatnog glasa BiH u svijetu, a u vremenima kada je on nedovoljno zastupljen, moramo ga pojačati”.

Smatra da je od izuzetne važnosti na najbolji mogući način predstavljati Bosnu i Hercegovinu, gdje god se nalazili.

”Naša priča ne smije ostati neispričana, mi je moramo pričati. Uključujući od običnog studenta koji ide na studentsku razmjenu, studentsku konferenciju bilo gdje, pa do izabranih političara, diplomata koji su plaćeni za taj posao. U nedostatku kompetencija i aktivnosti izabranih političara i diplomata, vraća se odgovornost na nas. Mi onda moramo raditi na što bolje zastupljenom glasu Bosne i Hercegovine u svijetu“, rekao je Ćidić.

Prisjetio se i Svjetskog mirovnog samita u Južnoj Koreji, na kojem je učestvovao dva puta, a tokom kojeg je želio širem auditorijumu objasniti važnost izučavanja prošlosti u BiH kako bismo shvatili do kojih granica nas može dovesti mržnja i kako bismo edukovali nove generacije šta to znači, kako se nešto slično ne bi ponovilo.

Dio njegovih planova za budućnost, naročito nakon završetka studija u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) jeste povratak u Bosnu i Hercegovinu.

”Ja osjećam odgovornost prema ovoj državi i historija nas obavezuje da je pomažemo. Nakon što završim master studije, planiram se vratiti, planiram doprinijeti ovoj zajednici, nastojati u međuvremenu dobiti dodatna znanja i vještine. Ne namjeravam biti karijerni političar, u smislu da ovisim od politike. Želim skupiti dovoljno znanja i vještina kako bih se maksimalno izgradio u realnom sektoru i na takav način pomogao BiH, a i sa strane šta god da se uradi je bonus“, rekao je Ćidić.

U nekom narednom periodu, ukoliko se ukaže prilika u politici, razmotrit će mogućnosti za koje vjeruje da će doprinijeti napretku ove zemlje.

Vjeruje u nove generacije mladih ljudi i poznaje izuzetne mlade ljude u BiH i šire, za koje kaže da su veoma obrazovani.

”Kada dođe ta smjena generacija, nesumnjivo da će biti i bolja BiH i naše društvo, na kraju krajeva, ono je definitivno bolje obrazovano“, smatra Ćidić.

Dodao je kako mnogi ljudi u BiH nisu imali priliku za sistematsko stipendiranje najboljih studenata za studije u inostranstvu. Nada se da će primjer Islamske zajednice u BiH, koja je Ćidiću dodijelila prestižnu stipendiju i, između ostalog, omogućila mu studij na Duke univerzitetu, potaći širu društvenu i političku zbilju da se napravi zajednički model kako bi najbolji studenti imali mogućnost nastavka školovanja na prestižnim univerzitetima.

NEOPHODAN KONTINUIRANI RAD

Ćidić je ujedno i predsjednik organizacije Bosnian Advocacy Center, osnovane 2018., a koja se bavi zastupanjem bh. interesa u međunarodnim medijima, stranim vladama i međunarodnim organizacijama. To rade jer žele dobiti nova prijateljstva i savezništva za Bosnu i Hercegovinu i ojačati postojeća, u trenucima kada zemlja treba prijatelje i saveznike.

”Želimo vidjeti bolju BiH nego što ona sada jeste i eventualno je pripremiti za neke nemile događaje koji bi mogli slijediti. Mi moramo biti svjesni tih opasnosti. U toj organizaciji su fenomenalni mladi ljudi, budućnost BiH. Mi smo se okupili na jedno mjesto i želimo lobirati za naše interese i našu poruku prenijeti ljudima vani“, rekao je Ćidić.

Dodao je kako žele utjecati na narativ o BiH te se susretati sa stranim zvaničnicima i donosiocima odluka.

Vjeruju da sve što urade je bonus, a nadaju se da će za pet ili deset godina imati stalna predstavništva u najvažnijim političkim centrima u svijetu.

Mladima je poručio da se vrijedi boriti, truditi i obrazovati.

“Put do rezultata nije lagan i nema instant rezultata. Kontinuirano se radi na tome. Razumijem kolege koje napuštaju BiH. Smatram da svako ima svoju priču i nemam pravo nikog osuđivati, ali lično smatram i da mi, kao mladi ljudi, imamo odgovornost barem pokušati nešto uraditi ovdje. Jednom, dva, pet, deset puta… Obavezuje nas to naša historija. Obavezuju nas buduće generacije“, rekao je Ćidić.

OD IZUZETNE VAŽNOSTI OSTATI UKLJUČEN U DEŠAVANJA 

Svjestan je da je teško biti optimističan, uzimavši u obzir brojne probleme s kojima se država i društvo suočavaju. Ipak, on jeste optimističan.

”Vjerujem da slijede bolja vremena uz fenomenalne mlade ljude koji su u našim generacijama, a i obaveza nam je da ostavimo bolju BiH nego što ona danas jeste, za buduće naraštaje”, rekao je Ćidić.

Smatra da je obrazovanje prvi korak u značajnim promjenama i da protesti kao izražavanje političke ili bilo kakve druge volje su jedan od mehanizama, koji ne mora biti nužno najbolji.

”Najbitnije je raditi kod sebe, osnaživati se, ali svakako ostati zainteresovan za šire društveno-političko zbivanje. Ne možemo se isključiti iz toga. Na kraju krajeva, to je ono što nam kreira život. Ako se mi ne budemo interesovali za te teme, onda ostajemo isključeni iz tog konteksta. Od izuzetne važnosti je da budemo proaktivni“, rekao je Ćidić.

Zaključuje kako je za cijelo društvo, bez obzira na njihovu struku i interesovanje, izuzetno važno pratiti dešavanja u zemlji i svijetu, jer barem tako mogu sutra znati za koga glasati i kojem pravcu ići.

”Treba nam više te proaktivnosti, zainteresovanosti. Ali opet, razumijem ljude koji odavde idu. Dosta je nepravde, nepotizma, korupcije. Ali vraćam se na poruku – Treba barem pokušati“, smatra Ćidić.

Vjeruje kako društvo mora biti uključeno u sve društvene tokove.

”Ne kažem da student elektrotehnike treba isto poznavati političku situaciju kao student političkih nauka. U svakom slučaju, može pratiti vijesti i interesovati se. To je nešto što nas neminovno okružuje. Sutra, ćemo imati priliku da glasamo za nekoga, a ne možemo izabrati najbolje kandidate ukoliko nismo upoznati s onim za što se oni zalažu“, rekao je Ćidić.

Vjeruje kako ne možemo kriviti političke predstavnike za loše rezultate, ukoliko i sami nismo zainteresovani za ono što oni rade.

Srednjoškolka iz Tuzle u humanoj misiji pomoći narodu Šri Lanke

Srednjoškolka iz Tuzle u humanoj misiji pomoći narodu Šri Lanke

Džon Don reče “Nikad ne pitaj za kim zvono zvoni, ono zvoni za tobom”.

U današnjoj globalnoj zajednici, zvona zvone na sve strane, pa tako i u Šri Lanci. Šri Lanka, zemlja puna egzotičnih destinacija, iza svoje prirodne ljepote krije oronulo stanje društva, infrastrukture, stanovništva i okoliša. Brojni su problemi u ovoj zemlji! Minimalni resursi i nedostatak rješenja ovu zemlju doveli su u stanje velike potrebe za volonterima iz cijelog svijeta, koji mogu i žele pomoći.

Upravo ova spoznaja navela je Dženitu Mujkanović, učenicu Richmond Park Međunarodne srednje škole u Tuzli, da svoj školski raspust i ovo ljeto provede pomažući narodu ove male otočne zemlje. “Danas, kada narodi diljem svijeta postaju sve ujedinjeniji, postoje problemi izvan naših granica koji trebaju intervenciju zajednica izvan njihovih granica. Bitno je spoznati kada mi imamo priliku pružiti pomoć i dati sve od sebe,” – ističe Dženita govoreći o svom angažmanu u Šri Lanci.

Ova mlada djevojka, srednjoškolka iz Tuzle, umjesto bezbrižnog raspusta i vršnjačkih druženja, odabrala je humanitarni rad i to daleko od svoje zemlje, tame gdje je smatrala da je potrebno i da može pomoći. Dženita je ljeto provela sa seoskom djecom i monasima na Šri Lanci, podučavajući djecu različitim vještinama kroz predavanja i radionice.

Djeca u ovoj zemlji, kaže Dženita, nemaju obrazovanje kakvo im je potrebno, pa je njen angažman na ovom polju bio s ciljem njegovog djelimičnog unapređenja. Njihovi društveni objekti – hramovi koje koristi zajednica nemaju dovoljno novca za održavanje, oronuli su i propadaju. Tako da je i Dženita svoj boravak u ovoj zemlji iskoristila kako bi ugradila vlastiti rad u njihovu obnovu.

“Kada bih pogledala oko sebe ne bih vidjela ništa osim slomljenog sistema. Naizgled nepopravljivog stanja. Zapitala bih se da li ovo što radim doprinosi ičemu? U tom trenutku pogledam ono što imam pred sobom. Bila je to grupa djece koja me znatiželjno gleda i porodica koja mi se smješi u hramu dok farbam zid. Tada shvatim da svaki moment svakog života je dio čovječanstva. To mi je bila dodatna motivacija da dam sve od sebe i pomognem koliko mogu,” – priča nam Dženita prisjećajući se svog boravka u Šri Lanci.

Dženitina ljetna humanitarna misija poziv je svima koji ”čuju zvona” da se odazovu i pomognu tamo gdje i koliko mogu!

Adnan Mujkić: Od titule „Naj tinejdžera TK“ do Tuzlanske lente

Adnan Mujkić: Od titule „Naj tinejdžera TK“ do Tuzlanske lente

Da se mladi, obrazovani i izuzetno vrijedni ljudi Bosne i Hercegovine prije odluče za odlazak preko granice, priča je na koju se naše društvo polako navikava. Međutim, da ipak može i drugačije, iz dana u dan pokazuje mladi glumac i producent iz Tuzle Adnan Mujkić.

Ovaj magistar glume unazad više od petnaest godina aktivno radi sa mladim ljudima grada soli na razvoju njihovih kompetencija, ličnom usavršavanju i kreiranju vlastitih stavova. Upravo za svoj trud i rad dobio je i „Tuzlansku lentu“ – priznanje za doprinos razvoju Grada Tuzla na polju kulture i umjetnosti, te rada sa mladima.

„Sad kada sam se najviše umorio u svim ovim godinama, od raznih borbi, malverzacija, pokušaja sada sam dobio nagradu. Ali, moram priznati, uvijek sam nalazio želju i volju da krenem i borim se dalje. Ovo priznanje došlo je u trenutku kada je najpotrebnije, tako osjecam, najviše se radujem činjenici što će barem narednih godina tuzlanska lenta biti vjetar u leđa za ono što dolazi.“ – kazao je Adnan.

Javnost je malo bolje upoznala Adnana kada je prije petnaest godina dobio prvo priznanje na domaćem terenu i to u izboru za Naj tinejdžera Tuzlanskog kantona. Od tada je sve počelo…

„Ja tada kao srednjoškolac nisam imao ništa ni prije ni poslije imena…“
Adnan Mujkić kroz glumu, pokret i muziku, mladima okupljenim u Pozorištu mladih Tuzle, nastoji dati priliku da se dokažu u onome što najbolje znaju raditi. Kako kaže, važno je ne pogriješiti u odgoju mladih naraštaja koji polako već počinju utjecati na različite društvene procese u našoj zemlji. Mlade treba saslušati, ohrabriti i podržati…

„Nisam misljenja da su mladi u BiH neaktivni…Ja sam covjek koji smatra da svaka neprilika i problem može ujedno biti izazov, samo se treba prebaciti u drugi ugao. Sve ove godine vodio sam se tom logikom i tim načinom razmišljanja.“ – zaključuje Mujkić.

Predstave kao i brojni drugi projekti na kojima je Adnan radio, članovi udruženja i njihovi roditelji, prepoznatljivost i priznanja za sve što je pokretao, mu nikada nisu ostavljali prostor za razmišljanje o napuštanju Bosne i Hercegovine. Iako je mnogo takvih prilika dobijao tokom rada, uvijek ih je uredno odbijao i kako nam je s ponosom potvrdio, nikada se nije pokajao.

„Ja ne bih nikad otišao jer itekako mislim da je moguće ovdje živjeti…“ – Adnanovsa je poruka.
Tuzlanska lenta, koju dobijaju istaknuti Tuzlaci i Tuzlanke na Dan svog grada, samo je još jedno u nizu priznanja ovog mladog umjetnika koji vjeruje da za našu zemlju tek dolaze bolji dani. Dani u kojima će mladi biti prepoznatljiviji i cjenjeniji nego su to do sada bili.